Estragon biljka - začin



Narodna imena:
Zmijska trava, kozlac, betram





Povijest i rasprostranjenost
Pradomovina estragona su Rusija i Mongolija odakle je prenet na ostala područja; danas raste samoniklo ili kultivisan u svim europskim zemljama. Iako je poznato da su stari Grci koristili listove estragona kao lijek protiv zubobolje, nema drugih tragova da se koristio u Europi prije XVI stoljeća.

Botaničke karakteristike
Estragon je višegodišnja biljka. Stabiljka je bogato razgranata, svijetlozelena, grmolikog izgleda, visine 60-120cm. Korijen je zmijolike forme. Listovi su uski, zelene boje i ispuštaju ulje na donjoj strani. Cvijetne glavice su skoro okrugle, a jezičasti cvijetovi su žute boje. Biljka ima svojstven, prodoran miris i ljutkast ukus sa malom primjesom gorčine.
Francuski ili njmački estragon je kvalitetniji od ruskog.

Kemijski sastav
Dehidrirani estragon sadrži 0,1-3,0% eteričnog ulja, ugljikohidrate (44,7%), proteine (24,2%), mineralne materije (12,3%), lipide (7,3%), vitamine i dr.
Eterično ulje estragona sadrži veliki broj komponenti, a po koncentraciji su značajni terpinolen (25,4%), cis-ocimen (22,2%), β- felandren (13,1%), 5-fenil-1,3-pentadin (11,7%) i dr.

Ljekovitost
Cijela biljka se odlikuje ljekovitim svojstvima. Estragon pospješuje apetit, podstiče metabolizam. Djeluje na saniranje skorbuta. Efikasan je antidepresiv, stomahik, hipnotik, antianemik, antifungal.

Upotreba
Estragon ima primjenu u prehrambenoj industriji i u proizvodnji kozmetičkih preparata kao i u kulinarstvu. Upotrebljava se svjež i osušen za salate, za pripremu mesnatij jela, tunjevine, pikantnih sosova, supa i variva, uz divljač, ovčetinu i govedinu. Stavlja se i u marinirano povrće. Senf i sirće od estragona odlikuju se tipičnim ukusom i mirisom.