Porodica : đumbiri – Zingiberaceae
Opis biljke
Đumbir je trajnica s puzavom podzemnom stabljikom iz čijih gomoljastih zadebljanja – rizoma izrasta uspravna stabljika visine 30–120 cm, s naizmjenično raspoređenim, uskim, duguljastim, sjajnim listovima. Svojim izgledom slična je trstici. Cvate malim žutozelenim cvjetovima koji su sakupljeni u stožaste, grozdaste cvasti.
Porijeklo i rasprostranjenost
Domovina đumbira je južna Azija, a njegov najveći proizvođač je Indija, kolijevka egzotičnih začina. Đumbir se danas uzgaja u mnogim zemljama kao što su Nigerija, Jamajka, Haiti, Tajvan, Japan, Kina, Egipat, Grčka, Meksiko i dr. Međutim, najcjenjeniji je đumbir s Jamajke kojega, iako sadrži samo 1% eteričnog ulja, cijene zbog njegove profinjene arome.
Karakteristike i sastojci
Ovisno o zemlji u kojoj je uzgojen rizom đumbira sadrži 1–2,5% eteričnog ulja čiji glavni sastojak je seskviterpen zingiberen, a sadrži i mnoge druge mono i seskviterpene i njihove derivate. Seskviterpenov alkohol je najznačajniji među njima jer daje karakteristični blagi miris đumbiru. Đumbir koji miriše na limun sadrži također i citral. Oštrina okusa pripisuje se neisparljivim smolastim sastojcima kao što su zingeron, gingerol, shogaol i dr.
Iz povijesti
Đumbir uzgajaju već veoma dugo u Indiji i Kini. Spominje ga već kineski filozof Konfucije oko 500 god. pr. n. e, a spominje se i u Kuranu, svetoj knjizi muslimana što znači da je bio poznat i u arapskim zemljama. Isto tako, bio je jedan od prvih egzotičnih začina kojeg su upoznali Europljani. Postao je tako popularan u Europi da je bio uključen kao začin pri svakom postavljanju stola.
Uzgoj, prerada i čuvanje
Kao i svim ostalim tropskim začinima za rast i razvoj potrebno mu je toplo i vlažno podneblje. Razmnožava se diobom rizoma koji se sadi u plodnu dobro dreniranu zemlju. Iz rizoma vrlo brzo potjeraju izdanci, a biljka nakon 9 – 12 mjeseci rasta počinje venuti. Tada se korijenje iskapa, očisti, opere, a posebnim nožićima pažljivo se odstrani vanjska korica. Tako očišćeno korijenje suši se na suncu još 8 dana. Osušeni đumbir teži još samo 25% svoje prvotne težine. U nekim zemljama korijenje ne gule prije sušenja pa je zato tamniji i ima grubu naboranu površinu te ga zovu još i crni đumbir, a oguljeni bijeli đumbir. Biljku vrlo lako možete i sami uzgojiti iz korijena đumbira koji posadite u veći cvjetni lonac ili kraj vrtnog jezerca gdje će dobro pristajati zbog svog izgleda nalik na trsku.
Uporaba u kuhinji
Samljeveni đumbir rijetko nalazimo u našim trgovinama zbog slabog zanimanja za ovaj začin, ali se zato sve više u našim trgovinama može naći korijen đumbira. Đumbir jelu daje aromatični, osvježavajući i pomalo pikantni okus. U kombinaciji s drugim začinima primjeren je za začinjavanje raznih juha, umaka, jela od povrća, voćnih deserta medenjaka i drugih jela. Đumbir je i jedan od sastojaka curry mješavine začina. Jedan je od najvažnijih začina kineske i indijske kuhinje. Đumbir ili njegove ekstrakte koristimo i za aromatiziranje nekih alkoholnih pića (pivo, vino, liker). Vani je poznatoi bezalkoholno pivo od đumbira koje podsjeća na limunadu. Osušeni i samljeveni đumbir koristi se za pripremu medenjaka, nekih peciva i piškota, a u mesnoj industriji za začinjavanje nekih salama i paštete.