Origano - začin




Origano (Origanum heracleoticum) - samonikla mediteranska biljka rasprostranjena je duž cijele južne Europe.
Ime biljke dolazi od grčkog naziva oros ganos što znači radost planine.
Prema legendi sladak aromatičan miris origana stvorila je Afrodita kao simbol sreće. Mladence su krunili vjenčićima mravinca, koji se stavljao i na grobove kako bi donio mir dušama. Grci su uživali u njegovu mirisu nakon kupke, kada su njegovo ulje utrljavali u čelo i kosu.
Postoje različite vrste origana koje se bitno razlikuju po količini i sastavu eteričnih ulja a najcjenjeniji je grčki origano. Za začin se koriste osušeni listovi koji imaju prijatan slatkasti miris i pikantan okus.
Origano je najčešći utalijanskoj kuhinji a neobilazan je kao začin za talijanku pizzu, umake za tjesteninu, pri spremanju govedine i raznim vegetarijanskim jelima.
Origano je u Europu došao u srednjem vijeku i bio je vrlo popularna biljka za kitice i kupke. Sok njegova lišća utrljavao se u namještaj i podove kao osvježavajuće laštilo.
Origano voli posve sunčano mjesto, te suho, dobro drenirano lužnato tlo. Ima jaču aromu ako se sije na plodnijem tlu. Sije se u proljeće, a dijeli u proljeće ili jesen. Prije zime treba ga pripremiti za mirovanje rezidbom na jednu trećinu biljke. Može se uzgajati i u zatvorenom. Listovi se beru prema potrebi, a najbolje prije cvatnje. Cvijet privlači pčele i leptire!
Listovi origana se koriste smrznuti ili osušeni, postavite ih u ulje ili ocat. Sitno narezani listovi origana dodaju se salatama, maslacu, paprici, češnjaku, pizzama, rajčici, jajima i jelima od sira. Dobro će djelovati i ako ga utrljajte u meso za roštilj.