Crveni luk se ubraja se među najstarije povrtlarske kulture. Crveni luk se od davnina upotrebljava se za prehranu ljudi. Miris mu je aromatičan, a okus snažan, manje ili više ljut. Okus luka ovisi o klimi u kojoj raste, što je blaža klima, to je luk slađi. Luk potječe iz Azije i Bliskog istoka, a uzgaja se više od 5000 godina. Egipćani su osobito cijenili vrijednost luka te su njime plaćali radnike koji su gradili piramide, dok su faraoni (npr. Tutankamon) stavljali luk u grobnice da im posluži u zagrobnom životu. U Indiji se stoljećima luk upotrebljavao i za liječenje. Popularnost luka održala se i u starih Grka i Rimljana, a osobito su se njime koristili siromašni slojevi ljudi kao dodatkom svojim jednostavnim jelima. U srednjem vijeku bio je nezamjenjivo povrće u mnogim europskim zemljama, pa se čak posluživao kao dio zdravog doručka. Kristofor Kolumbo proširio je luk na zapad, a danas su najveći uzgajivači Kina i Indija.
Luk u prijevodu znači jedan, iz razloga što luk ima jednu glavicu, za razliku od svog srodnika češnjaka. Ubraja se u one vrste povrća koje služe i kao začini ( kao što su primjerice peršin, celer, pasternjak, poriluk...) pa je stoga ponekad teško odrediti pravu granicu između povrća i začina. Sorte luka razlikuju se po boji, veličini i okusu. U proljeće i ljeto naraste visoka sorta mladog luka, koji ima slatkast ili srednje jak okus. U jesen se bere luk većih glavica koje se suše, pa nakon nekoliko mjeseci imaju suhu i lako lomljivu ljusku. Tu ubrajamo i ljutiku, sortu luka s manjim glavicama.
U narodnoj medicini luk koristimo kod bolesti krvožilnog sustava, kod želučanih i crijevnih tegoba te kašlja i prehlada.
Crveni luk potiče izlučivanje probavnih sokova, pa time i probavu. Djeluje na cjelokupni probavni sustavsa svim pripadajućim žlijezdama, kao što su jetra žučni mjehur i gušterača. Djeluje antibakterijski i potiče rast normalnih bakterija COLI. Smanjuje šećer u krvi, ublažava grčeve probavnog sustava, djeluje protiv crijevnih nametnika, potiče izlučivanje tekućine i spriječava nakupljanje tekućine u nogama, trbuhu, jetri , plućima. Poboljšava rad srca, a pripravci od luka sa šećerom djeluju blago protiv promuklosti i upale grla. Neki ljudi teško podnose svježi luk.
Osobito jak miris luku daju tvari bogate sumporom, koje su jednako tako odgovorne i za njegova ljekovita svojstva. Uz to, luk je bogat i kromom, mineralom u tragovima koji pomaže u staničnoj rekaciji s inzulinom, zatim vitaminom C i brojnim flavonoidima, osobito quercitinom.
Specifičan ljuti okus i miris luka posljedica su eteričnih ulja. Svojim sastojcima luk pojačava apetit i pospješuje probavljanje hrane. Luk ima mnoga ljekovita svojstva budući da, osim što pospješuje rad krvožilnog sustava, regulira i crijevnu floru, jača imunitet, te pročišćava organizam.