Komorač Foeniculum vulgare koromač, morač, kopar, janež, slatki aniš, tipična za mediteransko područje.
Samonikla je divlja biljka, može biti i uzgojena no nije popularna, a iznimno zdravo povrće koje obiluje bjelančevinama, amino-kiselinama, kalijem, kalcijem, sumporom i fosforom. Plodovi se često koriste u ljekovitim i farmaceutskim pripravcima. Komarač se u kulinarstvu najviše upotrebljava kao prilog, zatim u salatama, juhama, maneštrama, a manje kao samostalno jelo. Kreativniji kuhari, koji se ne boje isprobavati nove kombinacije, može inspirirati za stvaranje novih ukusnih jela.
U primorju ga ima u priobalju i na otocima raste svugdje na poljima, uz puteve, oko ograda i u vrtovima. Komorač je dvogodišnja biljka sa zadebljalim korijenom, stabljikom, listovima i cvijetom. Stabljika je okrugla, modro zelenkasta, u gornjem dijelu razgranata, a listovi su perasti i sastavljeni od mnoštva sitnih listića tamnozelene boje žutih cvjetova koji se, skupljeni u štitaste cvatove. Plod od mnoštva sjemenki bogatih eteričnim uljima se koristi kao začin iako se kao začin koriste i ostali dijelovi ove biljke, korijen, stabljika, listovi i cvijet. U svakom plodu ima stotinjak sjemenki bogatih eteričnim uljima. Sjemenke su male, aromatične, plosnate i ovalne, sa žutim žlijebom, a se koriste kao začin.
Kormoraču najviše odgovara topla, ali ne prevruća klima. Uzgaja se u Grčkoj, Turskoj, Italiji, južnoj Francuskoj i u sjevernoafričkim zemljama. U Hrvatskoj u pogledu uzgoja koristi se taktika čekanja, raste po kamenjarima Primorja i Dalmacije pa što i koliko bude.
Komorač je bio cijenjen zbog svog okusa sličnog anisu još u vrijeme antike, rimljani su jeli njegove listove, korijenje i sjemenke u salatama i kruhu. Srodne vrste komoraču su anis, celer i kim.
Zbog mediteranskog podrijetla komorač se najviše koristi u francuskoj, talijanskoj i dalmatinskoj kuhinji, ali se svojom aromom slaže i s jelima kojima se dodaju i ostale mediteranske mirisne trave, te peršin i ljuti začini poput čilija.
Komorač ima dobra energetska i nutritivna svojstva. Jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka koju su koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci, a kod nas su ga koristili kao prirodni lijek kod probavnih tegoba i prehlada.
Komorač je dobar izvor vitamina C, koji je također snažan antioksidans i ima sposobnost neutralizacije štetnog djelovanja slobodnih radikala u vodenim otopinama u tijelu, koji mogu uzrokovati boli u zglobovima i rezultirati osteoartritisom i reumatoidnim artritisom.
Komorač je i izvrstan izvor kalija koji pomaže kod snižavanja visokog tlaka, jednog od rizičnih faktora koji mogu utjecati na srčani ili moždani udar.
Od sjemenki komorača dobiva se eterično ulje a iz plodova se radi ljekoviti čaj za želudac i crijeva, koji uz to djeluje i lagano umirujuće. Pravi ljekoviti koktel možete pripremiti tako da svježi komorač začinite maslinovim uljem i ovu ukusnu i mirisnu salatu koristite kao predjelo.
U primorju ga ima u priobalju i na otocima raste svugdje na poljima, uz puteve, oko ograda i u vrtovima. Komorač je dvogodišnja biljka sa zadebljalim korijenom, stabljikom, listovima i cvijetom. Stabljika je okrugla, modro zelenkasta, u gornjem dijelu razgranata, a listovi su perasti i sastavljeni od mnoštva sitnih listića tamnozelene boje žutih cvjetova koji se, skupljeni u štitaste cvatove. Plod od mnoštva sjemenki bogatih eteričnim uljima se koristi kao začin iako se kao začin koriste i ostali dijelovi ove biljke, korijen, stabljika, listovi i cvijet. U svakom plodu ima stotinjak sjemenki bogatih eteričnim uljima. Sjemenke su male, aromatične, plosnate i ovalne, sa žutim žlijebom, a se koriste kao začin.
Kormoraču najviše odgovara topla, ali ne prevruća klima. Uzgaja se u Grčkoj, Turskoj, Italiji, južnoj Francuskoj i u sjevernoafričkim zemljama. U Hrvatskoj u pogledu uzgoja koristi se taktika čekanja, raste po kamenjarima Primorja i Dalmacije pa što i koliko bude.
Komorač je bio cijenjen zbog svog okusa sličnog anisu još u vrijeme antike, rimljani su jeli njegove listove, korijenje i sjemenke u salatama i kruhu. Srodne vrste komoraču su anis, celer i kim.
Zbog mediteranskog podrijetla komorač se najviše koristi u francuskoj, talijanskoj i dalmatinskoj kuhinji, ali se svojom aromom slaže i s jelima kojima se dodaju i ostale mediteranske mirisne trave, te peršin i ljuti začini poput čilija.
Komorač ima dobra energetska i nutritivna svojstva. Jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka koju su koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci, a kod nas su ga koristili kao prirodni lijek kod probavnih tegoba i prehlada.
Komorač je dobar izvor vitamina C, koji je također snažan antioksidans i ima sposobnost neutralizacije štetnog djelovanja slobodnih radikala u vodenim otopinama u tijelu, koji mogu uzrokovati boli u zglobovima i rezultirati osteoartritisom i reumatoidnim artritisom.
Komorač je i izvrstan izvor kalija koji pomaže kod snižavanja visokog tlaka, jednog od rizičnih faktora koji mogu utjecati na srčani ili moždani udar.
Od sjemenki komorača dobiva se eterično ulje a iz plodova se radi ljekoviti čaj za želudac i crijeva, koji uz to djeluje i lagano umirujuće. Pravi ljekoviti koktel možete pripremiti tako da svježi komorač začinite maslinovim uljem i ovu ukusnu i mirisnu salatu koristite kao predjelo.